Posle preseljenja u Bačku, odnosno u Ruski Krstur (1745.), Rusini su, u tesnoj vezi sa crkvenom opštinom, 1753. godine osnovali svoju školu, koja je na početku bila trivijalna, ali su se u njoj na rusinskom jeziku učili čitanje, pisanje, računanje i veronauka. Ovi podaci govore da je osnovna škola u Ruskom Krsturu prošla u svom veku više razdoblja: period konfesionalne škole od 1753. do 1888. godine, zatim komunalne od 1888. do 1899. i državne od 1899. do 1918. godine. Između dva svetska rata škola je bila državna.

Posle 1944. godine, to je bila najpre četvororazredna osnovna škola, a kasnije, pedesetih godina – potpuna osmogodišnja škola, kakva je i danas. Osnovni zadaci konfesionalne škole bili su obezbeđivanje kvalifikovanih učitelja i izgradnja nove školske zgrade sa novim učionicama za sve veći broj učenika, kao i obezbeđivanje sredstava za održavanje školske zgrade. U ovom periodu radili su takozvani privremeni učitelji. Preko ideje o osnivanju Kapitalne škole (što je značilo povezivanje matice Rusina – Ruskog Krstura – sa drugim mestima gde žive Rusini u Bačkoj i Sremu) došlo je do reformisanja škole, u kojoj se najviše ističe rad tada najkvalifikovanijeg rusinskog učitelja Petra Kuzmjaka. U tom periodu iz krsturske škole se odlazilo u više narodne, građanske i više devojačke škole i gimnazije u Sombor, Novi Sad, Pečuj, i u učiteljske škole u Baju, Suboticu i Užgorod. Od 1899. do 1918. često su su menjali učitelji, ali bilo ih je i sve više.

Nova zgrada škole završena je 1913. godine, a upravnik je Mihajlo Poljivka. Nakon osnivanja Kraljevine Jugoslavije formira se RUSINSKO NARODNO PROSVETNO DRUŠTVO, pod čijim se patronatom štampaju prvi udžbenici na rusinskom jeziku („Čitanka za treći razred” Mihajla Poljivke, 1920. i „Bukvar” čiji su autori Mihajlo Poljivka i O. Mihajlo Mudri, 1921.). Od početka 20. veka, štampanjem „Idilskog venca” Havrijila Kosteljnika (1904.), njegove „Gramatike bačvansko-rusinskog jezika” (1923.), prve drame „Jeftajeva kći” (1927.), pojavom (sada već barda rusinske knjizevnosti – takođe školskog učitelja) Mihajla Kovača i njegove pripovetke „Atamanov sin” (1927.), itd. sve do Drugog svetskog rata, stvaraju se generacije ove škole, koje će kasnije biti oslonac ne samo u osnovnom, već i u višem i visokom obrazovanju i vaspitanju Rusina.

Nakon oslobođenja 1945. godine, osnovna škola u Ruskom Krsturu nastavlja rad i, svojstveno tadašnjem vremenu, uključuje se u nastavu kao Narodna škola na rusinskom jeziku. U februaru 1945. otvorena je Državna realna gimnazija – prva gimnazija u istoriji Rusina. Gimnazija je radila do 1949. kada je transformisana u osnovnu školu, a 1970. godine gimnazija ponovo nastavlja sa radom i to prvo kao istureno odeljenje Gimnazije „Veljko Vlahović” iz Vrbasa, a zatim kao samostalna. Obrazovni centar „Petro Kuzmjak” osnovan je 1977. godine, a 1978. otvoren je novi, savremeno građen i uređen objekat i stvoreni su uslovi za vaspitno–obrazovni rad na rusinskom jeziku, od osnovnog pa sve do pozivno-usmerenog vaspitanja i obrazovanja (prema tadašnjoj reformi obrazovanja u Jugoslaviji – takozvanoj „Suvarici”).

Današnja moderna Osnovna škola „Petro Kuzmjak” ima preko 400 učenika. Gimnazija ima jedno odeljenje na srpskom i jedno na rusinskom jeziku, a takođe i jedno odeljnje na smeru turistički tehničar što je sve zajedno oko 200 učenika. U okviru škole uspešno funkcioniše i vrlo dobro opremljen srednjoškolski dom, kapaciteta 70 kreveta, sa savremeno opremljenom učeničkom kuhinjom, salom za fizicko vaspitanje i otvorenim sportskim terenima, koje okružuje pedantno i sa ukusom uređen park u kome dominira bista prvog školovanog učitelja u Rusina na ovim prostorima, Petra Kuzmjaka, čije ime i nosi škola. Na vrlo pristupačnom mestu izgrađena je i školska biblioteka čiji je kapacitet u ovom momentu oko 14 000 knjiga, dok su multimedijalne učionice i kabineti sve opremljeniji i sveobuhvatniji za izvođenje nastave radioničkog i inovatorskog tipa. Samo kabinet za informatiku i računarstvo ima petnaestak savremenih računara i skoro isto toliko se koristi u drugim prostorima škole.

 

ZAMAK

Ubrzo posle doseljavanja Rusina u Bačku, odnosno u današnji Ruski Krstur, sredinom XVIII veka u selu je osnovana prva škola 1753. godine sa čime je ustanovena tradicija školovanja na rusinskom jeziku koja traje i danas.

Zamak, kao školska zgrada, izgrađen je 1913. godine po nalogu tadašnje austroučarske države. Zamak po svom arhitektonskom stilu dosta odstupa o stila u okolini. Zašto je to tako govori nam jedna ne baš dobro poznata priča po kojoj su planovi za izgradnju škole na putu od arhitekte nekako pomešali, pa je u Krstur stigao plan za izgradnju zgrade predviđene negde u planinskim krajevima, a krsturski plan je otišao negde u planinske krajeve.

Prilike koje su doprinele izgradnji Zamka bile su, u to vreme, dosta neizgledne za školu u Ruskom Krsturu. Tako je u drugoj polovini XIX veka škola nailazila na sve veće probleme. Učenika je bilo sve više, prostora je bilo malo, selo nije imalo dovoljno sredstava za izgradnju novog školskog objekta i za angažovanje neophodnog broja kvalifikovanih učitelja, a država je školama postavljala sve oštrije zahteve. I u konfesionalnim školama, u kojima se nastava izvodila na jezicima nacionalnih manjina, morale su se poštovati propisani školski programi. Međutim, pre nedostatak sredstava i kadrova, mnogo od toga nije ispoštovano, pa je posle neprestanih pritisaka državne administracije 1899. godine škola u Ruskom Krsturu postala državna. Od te pa po 1918. godinu nastava se održavala samo na mađarskom jeziku, a za izučavanje rusinskog jezika bila su predviđena dva časa nedeljno.

Od samog početka rada državne škole krsturska škola je imala dva objekta sa šest učionica, a u njoj je bilo nešto više od 800 učenika. Zbog nedostatka prostora, država je izgradila novi školski objekat 1905. godine koji je imao osam učionica. Iako je država izgradila u Krsturu novu školu, Krsturci su bili nezadovoljni zato što se ona ne brine o starim školskim objektima koji propadaju i tražili su od države izgradnju novog školskog objekta.

Projekat za novu školu bio je gotov 1911. godine. Škola je sa izgradnjom počela 1912. a završena je 1913. godine. Ova škola koja  je od početka nosila naziv Nova škola, danas poznata po nazivom Zamak, imala je 5 učionica i stan za učitelja. Na tabli od kamena u samom objektu piše da je škola izgrađena u ime njegovog visočanstva Franca Jozefa, za vreme dr Beli Jankovića, ministra; Janoša Fragoa, kraljevskog domara i dr Karolja Molnara, predsednika upravnog odbora; Mihaila Poljivke, direktora. Školu je dizajnirao mađarski arhitekta Deneš Đerđi, a izgradio ju je majstor Gergelj Rac. Izgradnja Zamka koštala je 60 098 koruna i  28 filera.

Zamak je od početka bio školski objekat i koristio se u nastavi do pre nekoliko godina. Nastava u Zamku nije se održavala za vreme Prvog svetskog rata. Kroz veći deo svoje prošlosti nastavu u Zamku su pohađali učenici osnovnoškoslkog uzrasta. Godine 1990. kada je obnovena rusinska gimnazija u Zamku su nastavu počeli da pohađaju i učenice gimnazije.

Danas se u Zamku nalaze prostorije odeljenja Nacionalne biblioteke iz Kule, a takođe nalazi se i muzejska zbirka – postavka fotografija, alate za stare zanate kao i stara narodna nošnja koji svedoče o prošlosti i običajima Rusina. Od 2010. godine u Zamku se nalazi sedište Nacionalnog saveta Rusina. U dvorištu Zamka podignut je spomenik Havrijilu Kosteljniku – doktoru filozofije, svešteniku, iniverzitetskom profesorui piscu, koji je 1923. godine sastavio Gramatiku rusinskog jezika i na taj način kodifikovao jezik sadašnje rusinske zajednice u Srbiji.

Zbog svih ovih razloga očuvanje Zamka kao školskog objekta je od velike važnosti za dalje održavanje kulturno-prosvetnog života u Ruskom Krsturu.

 

THE CASTLE

Soon after the Ruthenians settled to RuskiKrstur, Backa area in the middle od the 19th century they founded their first school in 1753 thus establishing the tradition of education in Ruthenian language which lasts until today.

The castle, as the first school was built in 1913 by order of former Austro-Hungarian Empire. Its architectural style is different from its surroundings. According to an interesting little known ancdote the constuction plans that were meant for a building in mountain area arrived to Ruski Krstur, and the plans for school building in Ruski Krstur arrived somewhere in the mountains by mistake.

The circumstances which led to building the castle were rather dire for the school as institution in Ruski Krstur. In the second half of the nineteenth century the school faced growing problems. The number of pupils increased, and there was a lack of space and no money in the village to build a new school and hire enough qualified teachers. The school had to meet harsh requirements imposed by the Government as well. Even in confessional schools where classes were held in languages of ethnic minotiries the school curriculum set by the Government had to be followed. Lack of funding and teachers, inability to meet the prescribed requirements, and constant pressures from the administration soon forced the shool into becoming state school in 1899. For almost twenty years classes were held in hungarian, and only two classes a week were planned for the ruthenian language.

From the very begining, state school in Ruski Krstur had two objects with six classrooms and nearly 800 pupils. This lack of space forced the Government into building a new school object with eight classrooms in 1905. Despite this, people in Ruski Krstur were dissatisfied because the old school objects were deteriorating fast, so they demanded a new school building.

Blueprints for the new school building was finished in 1911, and the building started in 1912, and the next year it was finished. This building was called The New School, and today it is romantically called The Castle. The New School had 5 classrooms and a small apartment for the teacher. Inside the building there is a stone slab whish says that the school was built in the name of his highness Francis Joseph I, contemporaries to dr Velizar Jankovic, minister of public economy, Janos Frago, royal janitor and

KárolyMolnár,aphD who was the chairman of the committee and Mikhail Polyvka, the principal. The building was designed by a Hungarian architect Denes Györgyi, and was built by GergelyRac. The construction of the Castle cost 60,098 Austro-Hungarian krones and 28 fillers.

From the very beginning the Castle was a school building and was used in educational purposes until recently, the only pause being during WWI. Most of this time it was an elementary school. In 1990 as Ruthenian grammar school was restored, it was also settled in the Castle.

Today the space in the Castle serves different purpose, as it is partly a National library, and partly a Museum exhibition of photos, tools for old crafts and traditional national garb. All these items testify about the past and customs of Ruthenians. From 2010 a National Council of Ruthenians is also seated here. There is a monument to Gabriel Kostelnyk in the front garden who was a doctor of phylosophy, a priest, university professor and a writer. Gavrilo made Grammar of Ruthenian language and thus codified the Ruthenian language in Serbia.

Preservation of the Castle as a school building is essential for the conservation of cultural life and education in Ruski Krstur.